Toše Proeski – Još uvek sanjam da smo zajedno

Na dan kada je trebao da proslavi svoj rođendan, 25.januara, svetlost dana ugledao je novi album tragično preminulog makedonskog pevača Tošeta Proeskog. Album se zove „Još uvek sanjam da smo zajedno“ po naslovnoj numeri u izvođenju samog Tošeta Proeskog. Album sadrži dva CD-a. Pored Tošetove balade „Još uvek sanjam da smo zajedno“, na njemu se nalazi još osam numera u izvođenju njegovih prijatelja. Muziku za sve pesme napisao je Toše Proeski, a tekstove su uradili razni tekstopisci. Drugi CD sadrži instrumentalne verzije svih pesama sa prvog CD-a.
Inače, poslednji album Tošeta Proeskog zove se „Igra bez granica“ i sadrži pesme koje su mnogo ozbiljnije nego na prethodnim albumima. Za vrlo kratko vreme, ovaj album osvojio je srca slušaoca širom bivše Jugoslavije. Od prepeva na ovom kompakt disku nalaze se pesme „Feeling good“, „Nesanica“ i „Ostala si uvek ista“. Većinu pesama sa tog albuma napisala je hrvatska pevačica Antonija Šola, a album je zvanično pušten u prodaju 1.avgusta 2007.godine. Dva meseca nakon toga, 16.oktobra 2007.godine, Toše Proeski tragično je nastradao u saobraćajnoj nesreći na autoputu Zagreb – Lipovac blizu mesta Nova Gradiška. Prema informacijama koje su stizale putem svih velikih novinskih agencija širom bivše Jugoslavije, sumnja se da je uzrok nesreće bila neprilagođena brzina vozila. Toše Proeski je sahranjen u Kruševu, u Makedoniji, uz najveće državne počasti, a posthumno mu je dodeljena titula počasnog građanina Republike Makedonije. 15.decembra 2007.godine makedonska pošta u Kruševu predstavila je poštanske markice sa likom Tošeta Proeskog. Takođe, na Beoviziji 2008.godine posthumno mu je dodeljena nagrada za životno delo, a zatim je publika u Sava centru otpevala pesmu „Čija si“ uz instrumentalnu pratnju Tošetovog sastava. Ova pesma bila je prvi pobednik ovog festivala i jedna od najvećih hitova Tošeta Proeskog.

Toše Proeski – Još uvek sanjam da smo zajedno

„Od kad te nema ne mogu budan biti,
jer sve što želim u tome budeš i ti,
pa budan sanjam da snovi duže traju
u svakoj priči samo ti si mi na kraju.

Ti si početak i kraj.
Ti si tama i sjaj.
Svaku mi nadu deliš po pola.
Daješ mi mrvice sa svoga stola.
I znam
bez tebe ostaću sam.

Još uvek sanjam da smo zajedno
‘ko nekad davno ti i ja,
al’ jutro svaki put mi pokvari
tu slatku prevaru iz sna.
Jos uvek sanjam da smo zajedno
i da je sve ‘ko prvi put,
al’ jutro nosi golu istinu
da sve je bilo uzalud.

Od kad te nema, nema ni pola mene,
jer sve u meni od tog dana vene,
pa budan sanjam da snovi duže traju,
u svakoj priči samo ti si mi na kraju.

Ti si početak i kraj.
Ti si tama i sjaj.
Svaku mi nadu deliš po pola.
Daješ mi mrvice sa svoga stola.
I znam
bez tebe ostaću sam.

Još uvek sanjam da smo zajedno
‘ko nekad davno ti i ja,
al’ jutro svaki put mi pokvari
tu slatku prevaru iz sna.
Jos uvek sanjam da smo zajedno
i da je sve ‘ko prvi put,
al’ jutro nosi golu istinu
da sve je bilo uzalud.“

The hardest thing

Dugo očekivani album na engleskom jeziku koji je tragično nastradali Toše Proeski pripremio za inostrano tržište konačno je tu. Omot ovog CD-a izabrali su Tošetovi fanovi.
The hardest thing” je poslednji studijski projekat Tošeta Proeskog i prvi album izdat posthumno. Ovaj album je prvobitno bio namenjen za evropsko tržište, međutim nesrećan splet okolnosti i pogibija mladog Tošeta promenila je sve. Tako je album “The hardest thing” prvi put najavljen na našoj muzičkoj sceni u januaru 2009.godine. Konačno, nakon gotovo četiri meseca, posthumni album Tošeta Proeskog pojavio se nedavno u Srbiji u produkciji City records-a.
Inače, naslovna numera albuma “The hardest thing” pojavila se već 2008.godine na internetu i postala veliki hit na prostorima bivše SFRJ.
Čitav projekat sniman je na prostorima Irske, Švedske, Engleske i Jamajke i ti snimci su kasnije iskorišćeni u spotu za naslovnu numeru.
Ovaj dugo očekivani album ponovo je vratio uspomene na velikog umetnika-tragičara Tošeta Proeskog!


Separate Ways

“Today I saw
a face I only dream of
I recognized
a feeling that I used to know
from another time, a space I thought I left
long ago
I stood a while,
I felt my breath escape me,
and spoke her name
then as she turned to face me
For a second there was something in her eyes,
as if to say
Nothing has ever change.
We took our separate ways,
but in our hearts we never changed,
we threw it all away
could we go back once again?
I learnt to carry on,
I learnt to face another day,
without her, without her trace.
So close we nearly touched,
I almost took her hand in mine,
time can fall away
but nothing can change the man inside
or bring us back the love once we denied
A candle burn, but in the world of darkness
I’d separate
my life before and after her
Now I see that nothing ever really changed,
but it’s too late.
I stood a while
I felt my breath escape me
spoke her name
then as she turned to face me
for a second there was something in her eyes
as if to say
time and tide can wait.
We took our separate ways,
but in our hearts we never changed,
we threw it all away
could we go back once again?
I learnt to carry on.
I learnt to face another day
without her, without her trace.
So close we nearly touched
I almost took her hand in mine,
time can fall away
but nothing can change the man inside
or bring us back the love once we denied.”