Postoje ljudi koji samim činom svog postojanja povezuju čitav jedan narod. Jedan od njih bio je patrijarh srpski gospodin Pavle koji je svojim savetima, pravednim i pravičnim, umeo da pruži utehu svim sinovima i kćerima naše svete pravoslane crkve u ovim teškim vremenima.
Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle, na krštenju Gojko Stojčević, rođen je 11. septembra 1914. u selu Kućanci u srezu Donji Miholjac u Slavoniji, u porodici zemljoradnika. Rano je ostao bez roditelja. Od treće godine života o njemu je brinula tetka koja ga je zbog slabog zdravlja štedela seoskih poslova i omogućila mu da se školuje. U rodnom mestu je završio osnovnu školu, a nižu gimnaziju u Tuzli. Ispit zrelosti položio je u Šestoj muškoj gimnaziji u Beogradu koju je pohađao vanredno kako bi mogao da upiše i Medicinski fakultet. Šestorazrednu bogosloviju završio je u Sarajevu 1936, a Bogoslovski fakultet u Beogradu, nakon što je prethodno završio dve godine Medicinskog fakulteta. Drugi svetski rat zatekao ga je na odsluženju vojnog roka. Kao izbeglica boravio je u manastiru Sveta Trojica u Ovčaru. Od 1944. godine bio je veroučitelj za decu u izbeglištvu u Banji Koviljači. Tu su mu lekari otkrili tuberkulozu i predvideli još tri meseca života. Zbog zdravstvenih problema, odatle je otišao u manastir Vujan, u selu Prislonica između Čačka i Gornjeg Milanovca, gde je ostao do 1945.godine. Posle čudesnog izlečenja doneo je odluku da se posveti monaškom životu. Kažu da se u manastiru Vujan i danas čuva drveni krst koji je svojom rukom izradio iskušenik Gojko. Uoči praznika Blagovesti 1946.godine, u manastiru Blagoveštenje u Ovčarsko-Kablarskoj klisuri, jeromonah Julijan zamonašio ga je kao Pavla. Iste godine, rukopoložen je za jerođakona. U periodu od 1949. do 1955. bio je sabrat manastira Rače vršeći razna poslušaja, a u čin jeromonaha unapređen je 1954. Postdiplomske studije završio je na Bogoslovskom fakultetu u Atini gde je boravio od Božića 1955. do maja 1957. posvetivši se proučavanju Novog Zaveta i liturgike. Godina 1957. zabeležena je kao početak Pavlovog arhijerejstva. Za episkopa raško-prizrenskog izabran je 29. maja, a 22. septembra ga je, u Sabornoj crkvi u Prizrenu hirotonisao tadašnji srpski patrijarh Vikentije. Godine 2007. u Srpskoj patrijaršiji, u kapeli Svetog Simeona Mirotočivog molitveno je obeleženo pola veka arhijerejske službe patrijarha Pavla i njegovog života po Jevandljeju između Eparhije raško-prizrenske i trona Svetog Save u Srpskoj patrijaršiji. Službovanje u Eparhiji raško-prizrenskoj, koje je često pominjao sa patrijarškog trona, posvetio je izgradnji i obnovi crkava i manastira i posebno obnovi monaškog života u cilju očuvanja pravoslavne vere i tradicije. Prvog decembra 1990. godine episkop Pavle je imenovan za 44. srpskog patrijarha nasledivši na tronu Svetog Save patrijarha Germana. Bavio se naučnim radom, a među njegovim objavljenim delima je „Monografija o manastiru Deviču“ i „Studija iz liturgike“ objavljene 1972. godine u Glasniku Srpske Pravoslavne Crkve. U zasluge patrijarha Pavla ubraja se i rad na obnovi i osnivanju novih eparhija, obnovi Bogoslovije na Cetinju,kao i otvaranje Duhovne akademije Svetog Vasilija Ostroškog u Srbinju. U njegovo vreme osnovana je Akademija Srpske Pravoslavne Crkve za umetnost i konzervaciju, vraćena je veronauka u javne škole, a Bogoslovski fakuletet u okrilje Beogradskog univerziteta. Bogoslovski fakultet Srpske Pravoslavne Crkve u Beogradu, dodelio mu je 1998.godine zvanje počasnog doktora bogoslovlja.
Patrijarh Pavle se lečio na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu od 13. novembra 2007.godine. O njegovom zdravlju brinuo je tim lekara specijalista koji su svakodnevno izveštavali Sveti sinod o stanju poglavara Srpske Pravoslavne Crkve. Krajem oktobra 2008.godine, patrijarh Pavle uputio je pismo u kome umoljava arhijereje Srpske Pravoslavne Crkve da mu se, zbog lošeg zdravstvenog stanja, odobri povlačenje sa trona Svetog Save. Odluka o molbi patrijarha Pavla odložena je za redovno prolećno zasedanje najvišeg tela Srpske Pravoslavne Crkve koje je počelo 14. maja 2009. godine i na kome je doneta odluka da se patrijarh srpski gospodin Pavle umoli da doživotno ostane poglavar Srpske Pravoslavne Crkve. Patrijarh Pavle je ovu molbu uvažio. U njegovom odsustvu, poslove poglavara Srpske Pravoslavne Crkve preuzeo je najstariji član Sinoda po rukopoloženju, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle : „Dok anđeli spavaju“ 3.deo
Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle : „Dok anđeli spavaju“ 4.deo
Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle : „Dok anđeli spavaju“ 5.deo
Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle : „Dok anđeli spavaju“ 6.deo
Patrijarh Pavle bio je na svetosavskom tronu Srpske Pravoslavne Crkve punih 19. godina. Njegova svetost, patrijarh srpski gospodin Pavle, preminuo je danas u snu, u 10h45 u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Povodom smrti Njegove svetosti patrijarha srpskog Pavla, u Srbiji je proglašena trodnevna žalost. Mnogi svetski mediji preneli su vest da je danas u Beogradu preminuo patrijarh Srpske pravolavne crkve gosodin Pavle ističući da je njegova najveća vrlina bila skromnost. Njegov odlazak je lični gubitak za svakog od nas koji smo verovali u ono što nam je mudro propovedao. Dobrota i mudrost patrijarha Pavla biće upamćeni ne samo među srpskim narodom i vernicima Srpske Pravoslavne Crkve, već i u celom hrišćanskom svetu širom planete. Iako je svima nama zemaljski život prolazan, trag koji je Njegova svetost, patrijarh srpski gospodin Pavle, ostavio u istoriji našeg naroda živeće večno. Kao hrišćanka i pravoslavka, molim se Gospodu da podari večni mir ovom mudrom i velikom čoveku. Neka mu je večna slava.
Objavljeno pod: Pravoslavlje, Priče iz života | Označeno: Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle, Patrijarh Pavle, Pravoslavlje | Ostavite komentar »


















